Jesen.
Za neke, najdraže godišnje doba.
Meni su ipak oduvijek bili draži proljeće i ljeto nego jesen - sunce, toplina i cvjetanje prirode nego kišni dani i rane noći.
Ali taj je jesenji dan bio savršeniji nego što bi bilo koji proljetni ili ljetni mogao biti. Bio je to jedan od rijetkih listopadskih trenutaka punih sunca, bez ijednog sivog oblaka na vidiku. Odlučili smo ga iskoristiti i posjetiti dvor Trakošćan i okolni park, koji je od 1955. godine zaštićen u kategoriji park-šuma. U Hrvatskoj postoji 27 park-šuma. Odlikuje ih značajna krajobrazna vrijednost, a unutar njihovih granica dopuštene su one djelatnosti čija je svrha održavanje ili uređenje park-šume.
Čak je i vožnja onamo bila poseban doživljaj. Možda proljeće i ljeto imaju svoje čari, no ništa osim jeseni ne može obojati krajolik tako žarkim i toplim nijansama. Iza svakog novog zavoja šuma je svojem lišću pronalazila nove boje, a iz jednog trenutka u drugi prizori su nastavljali oduzimati dah.
Park-šuma lijepo je održavana, a s obzirom na značajan broj posjetitelja, razveselilo me što u šetnji nisam zamijetila smeće.
U srcu svega smješteno je Trakošćansko jezero, umjetno jezero napravljeno u 19. stoljeću kao ribnjak i estetski dodatak cjelokupnom posjedu. Jezero okružuje poučna staza s poučnim pločama o različitim biološkim, ekološkim i geološkim osobitostima tog područja. Svaka ploča ima zasebnu temu, čineći jednu zaokruženu cjelinu.
Poučne ploče ljudi često doživljavaju nečitkima ili nepreglednima, ali ove su napravljene na način koji privlači pažnju i djece i odraslih. Bila sam oduševljena prizorima malene djece koja upiru prstom u različite životinje naslikane na pločama, a roditelji pritom čitaju njihova imena i zanimljivosti o svakoj vrsti.
Edukacija osmišljena na zabavan i ugodan način je odličan oblik učenja i iako to često kažemo, zapravo smo rijetko toga u potpunosti svjesni.
No, to sam jutro itekako bila svjesna toga. Proživjeli smo prekrasan jesenji dan prepun sunca, svježeg zraka, tišine i mira. Gradili smo povezanost s prirodom. Daleko od svojih gradova, ureda i betona.
S otkrivanjem povezanosti i njenim polaganim jačanjem, kroz vrijeme čovjek počne razvijati brižnost. A s brižnošću, počinjemo drugačije postupati.
Ako osjećaš povezanost sa šumom u kojoj pješačiš svaki vikend jer se tada osjećaš jače i življe, otpaci na koje naiđeš možda će te zasmetati, i jednog ćeš ih dana možda pokupiti.
Ako osjećaš povezanost ili ljubav prema nekoj vrsti ili skupini životinja jer uviđaš njihovu posebnost, iz nekog su ti razloga simpatične ili intrigantne, nanošenje štete tim bićima možda će te zasmetati, i jednog ćeš dana možda početi istraživati ih i štititi, ili pak poučavati ljude o njihovoj vrijednosti.
Ali, prvi je korak ka mijenjanju našeg ponašanja u korist prirode – povezanost. Dragost i simpatija prema nečemu. Netko će to osjetiti prema određenoj vrsti biljke, gljive, životinje, a netko prema cijelom ekosustavu, šumi, rijeci, moru. Ali u srži svega mora postojati temeljna veza između nas i svijeta, u kojoj pronalazimo motivaciju i svoj razlog zbog kojeg taj svijet čuvamo.
Literatura
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1994_04_30_521.html