
Kada dođete u grad Kotor, ne treba vam puno vremena da primijetite koliko je populacija mačaka velika. Radi se o lutalicama, ali ove mačke nipošto ne izgledaju tako. Uredne su, site i napojene. Stanovnici Kotora, ali i turisti, svakodnevno im osiguravaju vodu i hranu, paze da imaju sve što im treba, a danas su upravo mačke prepoznatljivi simbol Kotora.
Kotor, grad smješten duboko u Boki kotorskoj, stoljećima je bio trgovačka luka te su mačke brodovima pristigle iz različitih dijelova svijeta.
S tolikom populacijom mačaka u Kotoru, za pretpostaviti je da mali glodavci teško preživljavaju, a oni koji naseljavaju područje grada trebaju biti snalažljivi kako bi preživjeli okruženi stotinama neprijatelja.
Jesu li mačke u Kotoru invazivna vrsta? Ne, i to iz tri razloga.
Koliko znamo, mačke u Kotoru ne narušavaju ljudsko zdravlje, ne uzrokuju ekonomsku štetu i, iako možemo pretpostaviti da mijenjaju broj malih sisavaca, zasad nema jasnog smanjenja bioraznolikosti tog područja.
Također, katkad se strane vrste, pa tako i mačke u Kotoru, s vremenom prilagode i uklope u novu okolinu u toj mjeri da se više ne smatraju stranim, već udomaćenim vrstama.
Strane vrste su vrste unesene na novo područje ljudskim djelovanjem.
Nikako ne možemo predvidjeti kako će se novounesena vrsta prilagoditi novom području i djelovati uzajamno s prisutnim vrstama.
Strana (alohtona) vrsta može postati invazivna na jednom području, a dolaskom na drugo područje ne mora razviti obilježja invazivnosti. Alohtona vrsta biljke može djelovati posve bezazleno prilikom uzgoja u kontroliranim uvjetima, ali jednom kad se proširi izvan lončanica i vrtova, može prouzročiti probleme.
Vrste učinaka
Tri su vrste negativnih učinaka invazivnih vrsta:
- smanjenje bioraznolikosti (ekološki učinak)
- novčani i ekonomski problemi (ekonomski učinak)
- narušavanje zdravlja čovjeka (zdravstveni učinak)
Primjerice, održavanje cijevi obraslih slatkovodnim školjkašem, raznolikom trokutnjačom (Dreissena polymorpha), SAD košta do 60 milijuna dolara godišnje, a bujanje populacije rebraša Mnemiopsis leidyi doveo je do kraha ribarske industrije na obalama Crnog mora i Kaspijskog jezera.
Jednom uspostavljena populacija neke invazivne vrste gotovo je nepobjediva – „bolje spriječiti nego liječiti“ poslovica je koja odlično opisuje nužnost brze reakcije u sprječavanju širenja invazivnih vrsta. Danas, u doba sve boljeg povezivanja različitih dijelova svijeta, širenje vrsta i s njime broj invazivnih vrsta ubrzano raste.
Što mi možemo učiniti?
Ovo su neki jednostavni postupci kojima svatko od nas može spriječiti vlastito širenje invazivnih vrsta.
- Nastoj izbjeći sadnju biljaka koje nisu autohtone za to područje, a ako već imaš alohtonu biljku u lončanici ili vrtu, onemogući njezino širenje u okolinu.
- Ne puštaj egzotične ljubimce, ribe, biljke ili druge organizme u prirodu. Alga Caulerpa taxifolia i kornjača Trachemys scripta tek su dvije od niza invazivnih vrsta koje su u novo područje došle iz akvarija.
- Očisti opremu (ruksak, čizme) prije i poslije planinarenja ili kampiranja kako bi se spriječio prijenos sjemenja, nametnika ili patogena s jednog područja na drugo.
- Prijavi prisutnost invazivne vrste kad je uočiš.
Korisne poveznice
Niže se nalaze neke od stranica na kojima je moguće saznati koje su vrste invazivne i prijaviti ih – i zapamti, hoće li neki organizam postati invazivan ne ovisi samo o vrsti, već i o lokalitetu, klimi, drugim organizmima prisutnim na tom području i mnogim drugim faktorima.
Europa:
https://ec.europa.eu/environment/nature/invasivealien/list/index_en.htm
Hrvatska:
https://invazivnevrste.haop.hr/
Pingback: Ferns - Ritosaurus