Svijet prirode ima mnogo različitih lica. Znamo i sami da se ljudi često dijele u skupine ovisno o dijelu prirode koji vole najviše. Tako postoje ljudi koji slobodu pronalaze u planinama, oni koji najviše vremena vole provoditi uz rijeke, ljubitelji šuma i mnogi drugi.
Koje god mjesto posjećivali, ako volimo cjelokupnu prirodu, vjerojatno ćemo u svakom tipu staništa uživati na malo drugačiji način i uočiti malo drugačiju ljepotu. Svako mjesto sa sobom nosi sebi svojstveno ozračje.
Svaki put kada otiđem u šumovite predjele, pitam se zašto ondje češće ne boravim. Ta me mjesta ispunjavaju posebnom snagom. Nisam posjetila mnogo rijeka, ali one na kojima sam bila ostavile su na meni neizbrisiv trag. Zbog straha od visine rijetko idem u planine, ali onaj jedan odlazak na Velebit uvijek će mi biti jedno od najljepših iskustava iz studentskih dana.
Usprkos svemu, uvijek ću najžustrije navijati za more.
Odlazak moru za mene je u isto vrijeme povratak natrag i posezanje dalje.
Povratak natrag, odlazak kući, na mjesto gdje sam nogom prvi put kročila – iako ne baš vješto ni svjesno – kad sam imala dva mjeseca.
Posezanje dalje, dosezanje još jednog novog djelića tog jedinstvenog osjećaja čistog života i ljepote ovog svijeta.
More ima neizmjernu snagu. Većinu vremena odmara, mirno, duboko, tiho, vječno.
Ali snagu nikad ne gubi.
Nadam se da ćeš, ako već nisi, naći samo svoj djelić prirode. Želim ti da tu mirnu ljepotu i snagu koje nam priroda daje nastaviš pamtiti i nakon praznika, odmora, slobodnih dana, i nakon što napustiš to mjesto i vratiš se gradskoj vrevi.
A sada, jedino što mi preostaje je povratak kući.