Koliko ste puta čuli rečenicu „Prestar sam da bih to promijenio“?
Koliko ste puta to sami izgovorili?
Znam da sam ja tu misao dosad izrekla u nekoliko navrata. Zanimljivo je kako je rečenica, koja me zasmeta svaki put kad je čujem od nekoga drugoga, hitro i neopaženo prešla preko mojih usana više no jednom. Zašto smo tako uporni u njenom izgovaranju? Koliko stari smijemo biti da bismo imali pravo na nemogućnost promjene vlastite osobnosti?
Gledajući sa znanstvene strane, većina ljudi teži razvijanju sljedećih pet osobina (engl. the Big Five): ekstraverzije, susretljivosti, savjesnosti, emocionalne stabilnosti i otvorenosti prema novim iskustvima.
Neke od navedenih osobina razvijaju se s vremenom i čine sastavni dio sazrijevanja; najčešće promjene osobnosti koje dolaze s godinama su razvoj odgovornosti i brižnosti, a usto se s godinama učimo osjećati ugodno u vlastitoj koži.
Kad naglas izričemo misli koje koče vlastiti napredak i otežavaju promjene nabolje, prečesto smo nezaustavljivi, a pritom nismo ni svjesni koliko na taj način štetimo samima sebi. Nije li najjednostavnije prihvatiti da se ne možeš promijeniti? Ako je jednostavno nemoguće promijeniti se, ne moraš učiniti – ništa. Ne moraš pokušavati, truditi se, izaći iz svoje sigurne zone, uložiti napor – dovoljno je prihvatiti vlastite nesavršenosti i nastaviti živjeti s njima. Lakše je jednostavno predati se.
Promjena je težak i strm put. Ali koliko god naporna bila, vodi k visinama.
Mijenjanje dijela osobnosti, navika i načina razmišljanja podrazumijeva mijenjanje dijelova koji su ukorijenjeni u nama od razdoblja djetinjstva i rane mladosti – ta nam činjenica može djelovati zastrašujuće jer nam se čini kao da gubimo dio svoje biti. Koliko god želimo promijeniti određenu osobinu, u isto vrijeme ne želimo ostati bez sastavnog dijela sebe.
Prema jednom istraživanju srednjoškolaca, osobe koje su uvjerene da je osobine karaktera nemoguće promijeniti, kroz život teže prihvaćaju vlastitu različitost i nošenje s prilagodbom u raznim životnim situacijama. Nasuprot njima, osobe koje vjeruju da njihov karakter nije nepromjenjiv, već pojedine osobine mogu promijeniti nabolje, imaju bolje reakcije u trenucima u kojima njihova različitost dolazi do izražaja, manje su izložene stresu te imaju manje zdravstvenih problema.
Dakle, prije svega potrebno je promijeniti svoj način razmišljanja i istinski razumjeti da rad na vlastitoj osobnosti zaista može donijeti pozitivne rezultate. To nije dovoljno znati na svjesnoj razini – od presudne je važnosti da u tu tvrdnju vjeruješ iz dubine duše. Jedino ćeš tada imati volje raditi na sebi i onda kada ti postane naporno i kad ti glava krene nabrajati sve razloge za odustajanje.
Istraživanja su pokazala da dugotrajne promjene osjećaja, misli i ponašanja naposljetku mogu dovesti do trajne promjene karaktera.
Drugim riječima, ako želiš promijeniti određenu osobinu, predlažem ti da se zaista potrudiš oko vlastitih misli, osjećaja i radnji. Tko god je to pokušao, zna koliko teško može biti. Za mene je među ovima najmanje teško mijenjati ponašanje, možda iz praktičnih razloga – koliko je god teško, primjerice, smijati se i skakati u trenucima tuge, mislim da je još teže žalost pretvoriti u radost, zaista preokrenuti misli i osjećaje. Ali, koliko god zahtjevno bilo, radost i ponos u trenutku kad osjetiš napredak uistinu su neprocjenjivi.
Jedina misao koja može stati na put je „Ne mogu se promijeniti“ ili „Prestar sam da bih to promijenio“.
S godinama gubimo potrebu za pomicanjem vlastitih granica, zbog čega se osobni napredak smanjuje što smo stariji. S vremenom, kao da lijenost uzima maha, smišljamo sve više razloga zašto ne trebamo – ili „ne možemo“ mijenjati se nabolje.
Ne postoji razlog da prestanemo rasti,
mijenjati se nabolje,
spoznavati sebe, svoje mane i vrline,
ne postoji razlog da prestanemo činiti ovaj svijet boljim,
svoje bližnje sretnijima,
sebe ispunjenijima;
dob, karakter, ništa nije važno. To su samo naše isprike da ne damo sve od sebe, da se pretvaramo kao da smo učinili sve što je bilo u našoj moći, a zapravo nismo ni pokušali.
“If you really want to do something, you’ll find a way. If you don’t, you’ll find an excuse.” Jim Rohn
Zašto je ovo važno kada govorimo o okolišu?
Većina problema u našem okolišu, prirodi, na našem planetu, postoji zbog nas, zato što nismo skloni mijenjanju svojih navika i nekih osobina koje nisu u skladu s dobrobiti prirode. Problemi u našoj prirodi djeluju poput ogledala koje ukazuje na naše nesavršenosti.
Čini mi se kao da je priroda iskušala svaki mogući način da nam pokaže kako se moramo promijeniti, razviti, kako bismo mogli nastaviti živjeti dobro na Zemlji. Kao da nas je pokušala iznenaditi, pa i prestrašiti s mnoštvom događaja poput klimatskih promjena, izbjeljivanja koraljnih grebena, šumskih požara, uragana, poplava, kako bi nam pokazala tko je ovdje „glavni“.
Ali, ljudi se teško prestraše, možda zato što se više od svega ovoga boje promijeniti vlastitu perspektivu i raditi na popravljanju pojedinih osobina.
Za razliku od nas, priroda se nikad ne prestaje mijenjati. Svaki, pa i najmanji djelić prirode neprestano se razvija i raste kako bi priroda kao cjelina mogla biti u ravnoteži.
Ljudi mijenjaju prirodu prema svojim potrebama, umjesto da svoje navike mijenjaju prema potrebama prirode, a da od nje uče o ljepoti napretka i rada na svakom sitnom detalju.
Trebamo postati bolji kako bi nam priroda mogla biti dobro.
Priroda je neopisivo jaka, ali usprkos tome, ona ne viče, ne pita, ne zahtijeva. Mi, ljudi, prije svega trebamo spoznati poniznost. Tek ćemo tada moći čuti njen nečujan glas.
"What are men to rocks and mountains?" Jane Austen, Ponos i predrasude
Hudson N. W., Fraley R. C. (2015): Volitional Personality Trait Change: Can People Choose to Change Their Personality Traits?. Journal of Personality and Social Psychology. Advance online publication.
Josefsson K., Jokela M., Cloninger C. R., Hintsanen M., Salo J., Hintsa, T., Pulkki-Råback L., Keltikangas-Järvinen L. (2013): Maturity and change in personality: Developmental trends of temperament and character in adulthood. Development and Psychopathology 25, 713-727.
Yeager D. S., Johnson R., Spitzer B. J., Trzesniewski K. H., Powers J., Dweck C. S. (2014): The far-reaching effects of believing people can change: Implicit theories of personality shape stress, health, and achievement during adolescence. Journal of Personality and Social Psychology, 106(6), 867–884.
Pingback: Source of the river Una - Ritosaurus