Stvari od neprocjenjivog značaja

Polako je prišla gitari i dodirnula žice. Samo lagani dodir proizveo je jednostavan, i ne baš lijep, akord. 

Lako je proizvesti tonove na gitari ili, primjerice, klaviru. Treba samo povući žice ili pritisnuti tipku na klavijaturi i neki će ton sigurno nastati. 

Ali proizvesti zvuk je jedno, a stvarati glazbu... Nešto sasvim drugo.

Sjećam se kako sam kao dijete prebirala po žicama na gitari i razmišljala: "Zašto ja mogu dobiti samo šest tonova, kada glazbenici mogu proizvesti sve te prekrasne melodije? Koristimo isti instrument, moja gitara ima istih šest žica." 

Ali ako ste ikad pokušali proizvesti ton koji zahtijeva držanje polja lijevom rukom, znate da to nije baš tako jednostavno. Prsti bole. 

Kada je ovaj korak uspješno savladan, slijedi dodavanje drugih prstiju i pritiskanje više od jednog polja. To isprva ruci nije nimalo poznat položaj. Prsti nisu navikli na te pokrete. Jagodice prstiju bole, premekane su za tvrdu metalnu ili plastičnu žicu. Šaka će se vjerojatno zgrčiti. Pojava žuljeva je također moguća. Cjelokupni proces učenja na početku nije baš ugodan. Ono što se izdaleka činilo jednostavnim postaje malo složenije kada se pogleda izbliza.

Za stvaranje tona potrebni su prsti ili ruke, ili usne i dah, i malo snage.

Za stvaranje glazbe potrebno je puno više.

Puno učenja. Puno grešaka. Puno vremena.

Ista je priča s toliko važnih stvari u životu.

S učenjem zanata.

S razvijanjem talenata.

Sa stjecanjem dubokog znanja.

S razvijanjem izvrsnosti u određenom području. 

S krojenjem karijere iz snova.

S izgradnjom odnosa koji vrijede neopisivo. 

S upoznavanjem sebe.

S iscjeljivanjem.

S povratkom sebi.

S ljubavlju.

Predivne stvari, važne stvari, stvari od neprocjenjivog značaja – za njih je potrebno vrijeme.

Vrijeme je ono najvrjednije što imamo i što možemo dati. Nije li onda logično da je vrijeme valuta za sve neprocjenjive stvari u našim životima?

Prirodi je potrebno značajno vrijeme za promjenu, evoluciju i rast - iz ljudske perspektive neki procesi mogu djelovati čak beskrajno - i u tome je ljepota. Cijenimo i poštujmo da je za događaje u prirodi potrebno vrijeme. Ne možemo očekivati da biljka naraste dan nakon što je posadimo. Trebamo je njegovati tjednima, mjesecima, možda i godinama prije nego što podari prvi plod. 

Zašto bismo onda očekivali da će najvrednije stvari u našem životu doći bez da smo se potrudili, uložili svoju snagu, bez rada, bez učenja i grešaka na svom putu?

Predivne stvari, važne stvari, stvari od neprocjenjivog značaja – za njih je potrebno vrijeme.