Sredozemno more puno je čudesa.
Ova fotografija prikazuje školjkaša Jakobovu kapicu (Pecten jacobaeus) i stapčara sredozemnu dlakavicu (Antedon mediterranea), endemske vrste Sredozemnog mora.
Endem je vrsta koja ima ograničen areal, odnosno područje rasprostranjenosti - imajući ovu definiciju na umu, jasno je da su, ovisno o veličini područja na kojem su prisutne, neke endemske vrste rjeđe, a neke prisutnije na Zemlji.
Primjerice, neke slatkovodne vrste riba obitavaju u samo jednoj rijeci i nigdje drugdje na svijetu, a ove dvije vrste na fotografiji mogu se pronaći na području gotovo čitavog Sredozemnog mora, površine oko 2,5 milijuna kilometara kvadratnih.
Zato su mnoge endemske vrste često proglašene i ugroženima, no endem ne podrazumijeva nužno status ugroženosti.
Jakobova kapica, kao ni sredozemna dlakavica, nije na popisu ugroženih vrsta, a zbog svoje gurmanske vrijednosti poznata je kao kulinarska poslastica.
Dokle god čovjeku druge vrste nisu zanimljive u ekonomskom, kulinarskom, industrijskom, rekreativnom ili nekom drugom smislu, postoji vjerojatnost da će živjeti bez uznemiravanja. No kad neku vrstu krenemo cijeniti, u tom trenutku ona u očima čovjeka postaje vrijedna. Mnoge "vrijedne" vrste zbog prekomjernog iskorištavanja i izlovljavanja s vremenom postanu ugrožene.
Nasuprot njima nalaze se one vrste kojima čovjek (još) nije pripisao vrijednost te često upravo zato čujemo, katkad ogorčena, pitanja poput: "Koja je uopće svrha te životinje?" Koja je svrha postojanja ose, komarca ili sredozemne dlakavice? Mora li zaista postojati neki razlog postojanja ovih i brojnih drugih organizama, koji je dovoljno antropocentričan da bi nam bio logičan i lako prihvatljiv?
Kako bi se moglo procijeniti mjesto pojedinih živih bića u ekološkim nišama i njihov doprinos cjelokupnim kompleksnim zajednicama, nerijetko je potrebno imati duboko razumijevanje biologije i ekologije pojedine vrste, a katkad ni biolozi nemaju dovoljno saznanja o odlikama određenih vrsta.
Ako se baviš biologijom, vjerojatno već imaš razvijen osjećaj za prirodu. No, ovaj tekst više je namijenjen onima drugima.
Ako nisi biolog, ne trebaš znati ime određene vrste ni njezine biološke i ekološke značajke. Ne trebaš vidjeti znanstveno opravdanu svrhu u svim živim bićima.
Umjesto toga, zamisli staru šumu sa samo jednom pticom, koja neumorno ponavlja nekoliko melodija sa svog repertoara, ponovno i ponovno.
Zamisli rijeku s tek jednom vrstom alge koja nemilosrdno raste i cijelo korito prekriva kao jednolični tepih.
Zamisli sve livade s tek jednom vrstom cvijeta. Posvuda ista boja, jednoličan miris kamo god se zaputiš.
Zamisli more i u njemu koraljni greben s tek jednom vrstom ribe - nigdje na vidiku nema onog nevjerojatnog šarenila boja i oblika živopisnih tropskih ribica.
Zamisli da svaka iduća osoba koju upoznaš ima istu boju kose, isti oblik očiju, jednaku toplinu u glasu, jednaku osobnost.
Raznolikost je prekrasna. Stvarnost bez raznolikosti nezamisliva je. Svijet bi bio tužno mjesto bez svih boja, oblika, zvukova, svih oblika života.
Ako nisi biolog, dovoljno je da pronađeš ljepotu u raznolikosti prirode. Neopisivo je velika, ta ljepota svijeta kojoj svi svjedočimo. I ako ne pronađeš ništa drugo, neka ti to bude dovoljna svrha postojanja svakog živog bića na Zemlji - još jedna sitna kapljica boje, još jedna blještava iskra svjetlosti koje zajedno čine dugu života.
Literatura
jakobova kapica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020.
stapčari. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020.
http://www.marinespecies.org/aphia.php?p=taxdetails&id=124208