Povratak kući donosi brojne lijepe trenutke. U trenutku kad pomisliš da je sve oko tebe znano, vjerojatno si u krivu. Možda smo u poznatom okruženju jednostavno prestali gledati dublje, dalje, više.
Govorimo samima sebi da poznajemo grad, ali neke uličice i zakutke možda nikad nismo posjetili – čak i u onim najmanjim mjestašcima.
Govorimo si da poznajemo putove, no oni se neprestano mijenjaju i, svaki put kad se vratimo, neki su dijelovi barem malo drugačiji nego prošli put.
Kažemo si da poznajemo ljude, no ljudi odrastaju i mijenjaju se kroz različita životna iskustva, a ako ih ne pratimo na tom putu, sve što nam preostaje su sjećanja na njihove mlađe ličnosti.
„Samo mijena stalna jest.“ – Heraklit
Sadašnjost je uvijek iznova nova, drugačija od prošlosti, od naših sjećanja i uspomena. U tome je ljepota života – svakim novim danom dobivamo priliku da učimo, vidimo i osjetimo nešto novo, koliko god dobro poznavali svoju trenutnu okolinu.
Isto se odnosi na prirodu.
Nakon što nebrojeno puta prođeš istom stazom, možeš vidjeti nešto što dosad nisi.
Možeš plivati i roniti i ne vidjeti ništa uzbudljivo, ali ako se malo potrudiš, preokreneš pokoji kamen – čak i u plićini – velika je vjerojatnost da ćeš ugledati nešto novo; zmijaču, bebu trpa ili morskog puža. Oni su ondje bili i ranije, ali su se dobro skrivali od ljudi koji ne gledaju malo dalje.
Boravak na dobro poznatom mjestu daje nam priliku da probudimo svoj istraživački duh. Lako je istraživati nove stvari; znatno je teže pokrenuti se i dati si truda da istražimo one naoko poznate.
Bolje promotri svoju okolinu i pokušaj gledati svijet očima djeteta, sa znatiželjom, ushitom i nepresušnim pitanjima – nije toliko teško, nekoć smo to mogli svi bez imalo truda. Djeca pronalaze pustolovine iza svakog ugla, pa opet, mnogi od nas to s vremenom zaborave. Pokušaj zadržati dijete u sebi.
Potrudi se i budi onaj koji gleda dalje, osjeća dublje, penje se više kroz život.