Papratnjače su vaskularne biljke koje, za razliku od odvedenijih skupina, nemaju mogućnost stvaranja sjemenke, već se rasprostranjuju sporama. Ako ste ikad okrenuli list paprati i pogledali njegovu poleđinu, možda ste zamijetili male žuto-smeđe strukture, soruse – to su nakupine sporangija, struktura u kojima se spore stvaraju.
Papratnjače su najbrojnije vrstama u tropskim krajevima, prisutne su i u područjima umjerene klime, a u područjima s hladnom klimom zabilježeno je tek nekoliko vrsta.
Jako volim interijere s puno biljaka, a paprati sa svojim rasperjanim listovima duboko zelene boje vrlo su visoko na mojoj ljestvici dekorativno najzanimljivijeg bilja, pa kad sam vidjela mlade primjerke paprati u obližnjoj trgovini, bila sam presretna. Izabrala sam jednu i kupila je, donijela je kući i puna vjere već vidjela kako će narasti i ispuniti taj kutak doma.
Ali, već nakon nekoliko dana neki su se listovi počeli sušiti. Premjestili smo je na mjesto s manje svjetla, zalijevali je sve češće, prskali listove vodom, ali nezaustavljivo se sušila. Sada smo je već špricali svaki put kad bismo prolazili pored nje jer su listovi već nakon desetak minuta bili potpuno suhi. Vlaga zraka kod nas prilično je niska i održavanje paprati na životu u takvim uvjetima pokazalo se Sizifovim poslom.
Nakon ovog neuspješnog pokušaja, biljke koje zahtijevaju veliku vlagu u zraku nažalost ne ulaze u obzir prilikom nabavljanja biljaka.
Možda baš zato svaki put kad šećem šumom primjećujem paprat – svaka je zdrava, bujna i tamno zelena.
Zatekla sam se kako ne primjećujem samo paprat, već primjerice i stabla smokve. Znam više slučajeva kad sadnja smokve u vrtovima nije bila uspješna, i vjerojatno mi zato upadaju u oči smokve koje rastu na najnevjerojatnijim mjestima – iz napuklog kamena, starih krovova, vise sa slapova ili pak rastu s korijenom potopljenim u rijeci. Neke kao skromni grmići, druge kao velebna stabla.
Svaki put kada ugledam takve primjerke, uhvatim se u pitanju zašto su baš ove jedinke uspjele preživjeti u ekstremnim uvjetima, a ista ta vrsta ponekad ne uspije preživjeti u kontroliranom okruženju, gdje se trudimo stvoriti idealne uvjete.
Odgovor je zapravo jednostavan. Ako uvjeti u prirodi nisu dovoljno dobri da bi divlja biljka preživjela, ona jednostavno neće preživjeti. U prirodi ne vidimo biljke koje se jedva bore za opstanak jer su one vjerojatno već uvenule. A one biljke kojima su postojeći uvjeti odgovarajući, one rastu, bujaju i granaju se. Da je bilo premalo vlage u zraku oko paprati na fotografiji, nje jednostavno ne bi bilo ondje.
Mi, ljudi, rado uređujemo prostor oko sebe po svom ukusu, kako bismo se osjećali dobro, a to katkad podrazumijeva unos različitih vrsta u okruženje koje nimalo ne odgovara njihovom prirodnom staništu.
Kao što sam ja zaboravila da je zrak u mom domu potpuno neprikladan za mladu paprat i pritom razmišljala samo o njezinoj mogućoj dekorativnoj ulozi (koja se na kraju pokazala nemogućom), ljudi često uzimaju ili kupuju biljke ili životinje ne razmišljajući o njihovim potrebama, već isključivo o fizičkim svojstvima, dekorativnoj ulozi, ili pak simbolu prestiža i bogatstva.
Jedan primjer koji mi odmah pada napamet, i osobno jedan od izrazito uznemirujućih primjera, je osamljeni smeđi medvjed koji živi u dvorištu jednog restorana, okružen je žičanom ogradom kako bi ga posjetitelji mogli vidjeti, a zaposlenici mu daju ostatke ljudske hrane. Ta je životinja bila donesena onamo samo zato što je medvjed simbol tog restorana.
Ovdje je simbol koji taj medvjed predstavlja (medvjed = restoran) ljudima bio daleko važniji od etičkih načela.
Ovo je jedan ekstremni primjer, ali u svakodnevnom životu postoje brojni drugi, blaži i teži od ovoga.
Ovdje bih spomenula da katkad ljudske želje dođu i prođu, pa tako ljudi često nabave strane životinjske vrste, nakon nekog vremena se predomisle i puste ih u prirodu. Ali, ova priroda nije ona iz koje su došli, nije njihovo prirodno stanište, i tada te vrste mogu prouzročiti različite probleme.
Isti problem može nastati i sa stranim biljnim vrstama.
Ovdje sam pisala o invazivnim stranim vrstama:
Vratimo se nakratko papratima s početka priče.
Priroda najbolje zna kako poduprijeti toliki broj različitih vrsta prisutnih na Zemlji. Prirodni uvjeti možda nisu savršeni iz našeg kuta gledanja – ljudi su često uvjereni da mogu stvoriti uvjete bolje i savršenije od prirodnih, ali zato što gledaju iz ljudske perspektive (medvjedu je bolje ovdje nego u divljini, ima hrane u izobilju, siguran je od neprijatelja – zašto bi mu ovdje bilo loše?).
Izvorni prirodni uvjeti dovoljno su dobri za vrste koje ondje obitavaju – čak i uz blage promjene uvjeta, prirodni svijet vjerojatno će se uspješno prilagoditi.
Mislim da je najbolje što možemo učiniti – pustiti prirodu na miru. Dok god se ne miješamo*, bit će posve u redu.
*uključuje nepromišljene i štetne ljudske postupke, a isključuje znanstveno utemeljene postupke radi očuvanja prirode.
Literatura
Nikolić, T. (2013): Sistematska botanika – raznolikost i evolucija biljnog svijeta. Alfa d.d., Zagreb, 1-882.