Bio je to prekrasan dan. Miris cvijeća plesao je posvuda u zraku, a ptice su neumorno pjevale – gotovo zaboravljeni zvuk. Bio je to jedan od prvih dana ovoga proljeća provedenih u prirodi, izvan kuće i uskog kruga dvorišta. Ovo proljeće, drugačije od svih dosad, pokazalo mi je kako smo u stanju cijeniti male stvari. Kao da smo postali osjetljiviji – u nedostatku svakodnevnih obaveza, stalnih odlazaka od jedne do druge točke i života u neprestanoj žurbi, dopustili smo si osjetiti neke donedavno obične trenutke na drugačiji, dublji način. Toplina sunčevih zraka tog se dana činila toplijom nego prije. Pjev ptica zvučao je milozvučnije nego prošlog proljeća. Lagani povjetarac s potoka, koji bi prije možda prošao neopaženo, ispunio je tijelo i opustio me u trenutku. Kako bi itko mogao biti u zatvorenome, daleko od prirode, bez trenutaka ispunjenih cvjetanjem i melodijom proljeća, i ostati miran? Priroda u svoj svojoj pokretljivosti, životu i živahnosti uspijeva ispuniti nas nekom posebnom mirnoćom. Nadam se samo da će ovaj produbljeni osjećaj prema prirodi, koji smo razvili u ovim neobičnim vremenima, potrajati.
Ovih tjedana svuda oko sebe nailazimo na vijesti o pandemiji u različitim oblicima i s različitim porukama. Možda ste već pročitali naslove koji govore kako smanjenje bioraznolikosti vodi k povećanju učestalosti pandemija. Neke od glavnih prijetnji bioraznolikosti barem dijelom uzrokovanih ljudskim djelovanjem uključuju pretjerano iskorištavanje vrsta (primjerice, prelov), uništavanje i degradaciju staništa, unos stranih vrsta i globalne promjene u okolišu uzrokovane klimatskim promjenama. Posljedica ovih prijetnji su smanjenje veličine populacije mnogih vrsta, od kojih su neke na rubu izumiranja.
Mnoge su vrste živih bića domadari virusa, pružaju utočište gdje virusi mogu boraviti dugo vremena, često u dormantnom stanju, bez uzrokovanja bolesti domaćina.
Teški akutni respiratorni sindrom, poznatiji kao SARS (engl. Severe acute respiratory syndrome), uzrokovan SARS koronavirusom (SARS-CoV), bila je prva globalna pandemija u 21. stoljeću. Virus koji uzrokuje navedenu bolest prenesen je s domaćina, šišmiša, na cibetke, zvijeri izgledom slične mačkama. Mjesto na kojem su se najvjerojatnije susrele ove dvije vrste su tržnice divljih životinja u Kini, odakle se bolest proširila na ljude. Taj tip tržnice smatra se početkom i aktualne pandemije, COVID-19. Na tržnicama divljih životinjama prodaju se meso, ali i žive divlje životinje koje često borave u tijesnim kavezima u uvjetima pogodnim za razvoj i prijenos bolesti. U budućnosti bi zatvaranje tržnica divljih životinja diljem svijeta moglo pomoći u cilju smanjenja vjerojatnosti nastanka pandemija, no postoji velika vjerojatnost da bi tada već danas razvijena ilegalna trgovina divljih životinja dodatno porasla. Osim tržnica kao primjera mjesta dodira različitih divljih vrsta, neke pandemije u prošlosti bile su uzrokovane uništavanjem prirodnih staništa, deforestacijom i sušom, zbog kojih su prenositelji virusa napustili dotadašnja staništa i naselili područja bliža ljudskim naseljima.
Prema dosadašnjim istraživanjima pokazalo se da se neki virusi u domaćinu pojavljuju u manjoj mjeri kada je riječ o područjima s većom bioraznolikošću. Dakle, u područjima s većom bioraznolikošću virus se s jedne jedinke domaćina na drugu prenosi relativno sporo, što ujedno usporava mogućnost prijenosa na čovjeka. Prema ovome bi se moglo zaključiti da se s padom bioraznolikosti na Zemlji povećava mogućnost pojave pandemije. Međutim, ova se povezanost ne smije uopćavati – ona nije univerzalna, već ovisi o mnogo varijabli, od kojih su neke ekologija domaćina i patogena te sastav zajednice. Ustvari, pojačani prijenos virusa u određenim situacijama može biti posljedica veće bioraznolikosti vrsta, primjerice, ako je virus generalist, odnosno ako ima sposobnost da zarazi veći broj različitih vrsta. Povećavanjem raznolikosti vrsta ujedno se povećava njegova sposobnost širenja. Suprotno, vjerojatnost da dođe do smanjenja prijenosa virusa u ekosustavu s velikom bioraznolikošću veća je kad je virus specijaliziran da se prenosi na tek mali broj određenih vrsta. U slučaju velike bioraznolikosti, virus teže dolazi u dodir s drugom jedinkom koja mu može služiti kao domaćin, a rezultat toga je sporije širenje zaraze.
Prečesto si dajemo pravo donošenja općih zaključaka iz događaja koji su presloženi za to. Svijet nije crn ili bijel. Procesi koji se odvijaju u prirodi mnogobrojni su poput nijansi sive. Malen je broj događaja u prirodi koje čovjek može predvidjeti – iako su neki pokušali, ne možemo predvidjeti kad, gdje i kako će iduća pandemija započeti. Iz onoga što znamo katkad donosimo preuranjene zaključke, prikazujemo prirodne procese kao jednoznačne, što oni nikako nisu, jer se priroda ne kreće pravocrtno. Mislim da u ovoj priči glavni problem nije gubitak bioraznolikosti, već naša potreba da ugrabimo svaku priliku da promijenimo ovaj planet, samo kako bismo mi lagodnije živjeli.
Ispravan način života bio bi onaj u skladu s prirodom. S obzirom na način na koji mnogi od nas žive danas, daleko od prirode i sklada s prirodom, to je zahtjevan zadatak. No, kada pogledamo u prošlost, možemo primijetiti koliko se toga lošeg dogodilo kao posljedica našeg uplitanja u prirodu. Da nismo uništili divlja staništa, neki - za ljude vrlo opasni – virusi koji su dugo vremena bili u životinjama bez uzrokovanja bilo kakvih problema, ne bi mogli pronaći put do nas. Da nismo mi sami prenijeli strane vrste, mnogi virusi ne bi mogli proći takve udaljenosti. Da imamo više ljudskosti u srcu, ne bismo u tijesnim kavezima držali životinje naviknute na divljinu. Neke stvari nisu namijenjene nama, a mi to još ne razumijemo.
„Mi, ljudi, često odbijamo promjene – umjesto da se mijenjamo malo pomalo, tjeramo svijet oko sebe na promjenu. Na prvi pogled to može izgledati kao uspjeh za nas, ali s vremenom, sve će se naučiti prilagođavati promjenama osim nas samih. U tom ćemo se trenutku morati promijeniti više nego ikad. Pitanje je – hoćemo li to tada moći?“ D. J.
Iako napisano možda ostavlja gorak okus, cilj ovoga teksta samo je jedan: poticanje svakoga od nas na promjenu. Rješavanje svakog, pa i bezazlenog problema, ne može započeti bez svijesti da problem postoji. Za to nam je pak potrebno malo hrabrosti i poniznosti.
Svatko od nas u sebi nosi određenu dozu ponosa koji je potrebno zauzdati kako bismo mogli započeti proces promjene, počevši od tog malenog, ali neprocjenjivog prvog koraka.
Literatura
Aguirre A. A. (2017): Changing Patterns of Emerging Zoonotic Diseases in Wildlife, Domestic Animals, and Humans Linked to Biodiversity Loss and Globalization. ILAR Journal 58(3): 315-318.
Ceballos G., Ehrlich P. R., Dirzo R. (2017): Biological annihilation via the ongoing sixth mass extinction signaled by vertebrate population losses and declines. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America 114(30): 6089-6096.
Gruber K. (2017): Predicting zoonoses. Nature Ecology & Evolution 1, 0098.
Luis A. D., Kuenzi A. J., Mills J. N. (2018): Species diversity concurrently dilutes and amplifies transmission in a zoonotic host-pathogen system through competing mechanisms. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America 115(31): 7979-7984.