Topliji dani dolaze.
Livadu je krasilo pregršt proljetnica, prvih ovog proljeća. Visibabe i jaglaci ponosno su sjali na tlu koje je do prije nekoliko dana bilo prekriveno mrazom.
Hodala sam među njima, tražeći savršen kadar, i onda sam ih zamijetila – dvije tek iznikle visibabe probile su put kroz suho lišće, a zrake sunca izdvojile su ih iz sjenovite okoline.
Kod kuće sam sve fotografije pregledala na velikom ekranu, a među njima je bila i ova.
Iako su visibabe bile glavni motiv fotografije, nisu one bile razlog iz kojeg je baš ova zaokupila moju pažnju. Za mene je poanta ovog kadra postao sasvim običan, na prvi pogled neugledan, osušeni list na lijevoj strani fotografije. Šuma je bila puna suhog lišća od prošle jeseni, a ovaj je list bio još jedan u mnoštvu.
No njegova boja, koju sam primijetila tek gledajući fotografiju, neodoljivo je podsjećala na čokoladnu, a tekstura je djelovala gotovo poput prave kože. Visibabe su listu posudile taman onoliko svjetla koliko je potrebno da i on bude zamijećen.
Ako obratimo pažnju na očuvanje prirode, vidjet ćemo da su mnoge ugrožene vrste poput ovih visibaba. Zaokupe nam pažnju, čineći nas neosjetljivima na sve što se nalazi u njihovom okruženju, osim ako se ne sjetimo pogledati sliku na većem ekranu.
Velik broj ugroženih vrsta ne zaokuplja pozornost ljudi jer nisu karizmatične, nisu nam dovoljno zanimljive ili vizualno privlačne, zbog čega ne uspijevaju doprijeti do nas.
Pomisli prvo na azijskog slona (Elephas maximus, ugrožena vrsta prema IUCN-ovoj Crvenoj listi) ili crnog nosoroga (Diceros bicornis, kritično ugrožena vrsta prema IUCN-ovoj Crvenoj listi).
Sada zamisli busenasti koralj (Cladocora caespitosa, ugrožena vrsta prema IUCN-ovoj Crvenoj listi) – vrstu koralja koja gradi grebenaste tvorbe u Sredozemnom moru.
Kojoj vrsti pridaješ više pažnje, nadaleko poznatom afričkom crnom nosorogu koji se mukotrpno bori s krivolovcima, ili sjedilačkoj morskoj vrsti koju ljudi i dalje često smatraju više biljkom nego životinjom?
Mnogo je vrsta koje se bore za opstanak na ovom planetu, a za koje javnost ni ne zna da postoje. Teško je doprijeti do zanimanja ljudi, a time i prikupiti potrebna sredstva za ugrožene vrste koje nisu karizmatične.
Velike životinje, prvenstveno sisavci, a zatim ptice, najzanimljiviji su široj javnosti. Većina ostalih vrsta, biljnih i životinjskih, živi uz daleko manje pažnje ljudi i financija posvećenih očuvanju.
Nije karizma ono što određuje vrijednost vrsta.
Svaka vrsta – bez obzira na izgled, veličinu, način života, moguću korist, inteligenciju ili ljepotu subjektivno procijenjenu od strane čovjeka – ima značenje, vrijednost i posebno mjesto na ovom planetu.
Izvori