Kada pogledamo prirodu, promjena je temelj svega. Dan i noć; zima i proljeće; rascvjetalost i uvenuće; vrijeme obilja i vrijeme suše. Promjena je toliko temeljno utkana u prirodu da se ne može odvojiti od suštine prirodnih procesa.
Pa ipak, u našim životima se na promjenu često gleda kao na prijetnju. Promjena znači nešto potencijalno opasno po život. Zato instinktivno težimo ostati ondje gdje je poznato i naizgled sigurno – čak i ako nam se tu gdje jesmo baš i ne sviđa.
Promjena je bila i ono jedno buđenje u 5 sati ujutro, promatranje sunca kako izlazi ponad brda, probijajući se kroz jutarnju maglu. To jutro, drugačije od svih ostalih, bilo je jutro za pamćenje. Ono jedno jutro koje će dodati vrijednost našem životu.
Promjena je bila i ona odluka da ostanemo budni u divljini nakon što su svi drugi pozaspali, sve dok se sve svjetiljke i lampe nisu ugasile, a noćno nebo najednom postalo platno oslikano milijunima zvijezda.
Promjena je bila ono jednom kada smo odabrali spavati u šatoru umjesto u hotelu. U vreći za spavanje umjesto u udobnom krevetu, što je možda uzrokovalo bol u leđima. Ali ta je odluka sa sobom donijela buđenje uz prve blage sunčeve zrake, izlazak iz šatora i udisanje najčišćeg zraka koji su naša pluća osjetila u dugo, predugo vremena. Ta je odluka donijela hodanje uskim stazama uz rijeku umjesto gradskim ulicama – možda još uvijek nismo utabali svoje staze, ali slijedili smo one zemljane.
Promjena je konačno progovoriti i ogoliti se nakon mnogih dana prilagođavanja i pretvaranja. Taj trenutak ćete pamtiti - ne samo vi, nego i svi ostali koji su u tom trenutku bili oko vas. Čak i ako vaše riječi ne naiđu na isto mišljenje ili odobravanje drugih, ta mala promjena u ponašanju pokrenut će nešto novo, u vama, iznutra.
Promjena znači nešto potencijalno opasno. Možda nam se novo iskustvo neće svidjeti. Možda se mi nećemo svidjeti drugima. Možda nas drugi neće razumjeti. Možda nas neće prihvatiti.
Ali možemo li živjeti bez promjene? Ne.
Još važnije, možemo li bez promjene doživjeti život u punini? Želimo li zaista živjeti bez nje?
Znam da ja ne želim.
Želim hodati uskim zemljanim stazama – a možda jednoga dana i utabati svoje.