Odmor je sastavni dio života.
Hibernacija i estivacija* sastavni su dio godine u životinjskom svijetu. Svake jeseni listopadno drveće odbacuje lišće i priprema se za zimu. Nijedno živo biće nema konstantan tempo kroz cijelu godinu.
U ljudskom svijetu odmor se često još uvijek nezasluženo doživljava kao znak slabosti ili lijenosti. Odmor je sastavni dio našeg dana, naše godine, našeg života. Uvođenjem ravnoteže u svoj život pomažemo svome tijelu i umu da žive dulje i bolje.
Živjeti u sadašnjosti.
Brinuti o budućnosti i premotavati prošlost poput videovrpce, umjesto njegovanja ovog trenutka, ovdje i sada. Drugi stanovnici prirode ne čine ovu grešku - mi ljudi je činimo.
Prihvaćanje nepoznatog.
Strah od nepoznatog često je jedina stvar koja nas drži ovdje gdje smo sada. On nam govori da je "ovdje" bolje nego bilo gdje drugdje i da je "ovo" najbolje što možemo biti - traženje bilo čega drugog opasno je jer je nepoznato.
Trebam još puno naučiti, a pritom pomaže gledati prirodu: tek izlegle kornjačice kako žure u vodu - u beskrajno, opasno, nepoznato more; mog psa koji spremno gura glavu u gusto grmlje, ne znajući je li unutra zmija.
Strah ne mora nestati. Znatiželja jednostavno mora biti veća od straha.
U redu je pokazati neugodne emocije.
Toliko ljudi neizmjerno voli more. Ali ako ste ikada doživjeli oluju na moru, znate da njena snaga može biti zastrašujuća. Ipak, zbog toga nismo prestali voljeti more. Visoki valovi, vrtlozi i grmljavinske oluje ne čine ga ništa manje voljenim.
U redu je osjećati se tužno, ljutito ili frustrirano – i to reći naglas. Mi smo osjećajna bića. Pokazivanje neugodnih emocija ne znači da sam loša. Pokazivanje tuge me ne određuje kao tužnu osobu, a pokazivanje frustracije ne znači da inače nisam zadovoljna svojim životom. Stvari nisu crno-bijele, uglavnom su sive. Zagrliti svoju sjenu* za mene je pokazati drugima da nisam uvijek mirna, blaga i nasmijana – pritom bez straha da će o meni loše misliti.
Događaji su često neutralni, ali mi im pridajemo značenje.
Naša percepcija utječe na naše osjećaje i na to kako ćemo gledati na konkretnu situaciju. Događaji su često neutralni, ali kroz našu interpretaciju mogu postati loši ili nesretni. Ako ste ikada gledali dokumentarce s temama o prirodi, vjerojatno je u nekom trenutku bio prikazan grabežljivac kako lovi svoj plijen. Predator je najčešće prikazan kao negativac, a njegov plijen kao nesretna žrtva, uz tužnu ili dramatičnu glazbu u pozadini. A zapravo, predator lovi da preživi dan, da nastavi svoju vrstu, da nahrani svoju mladunčad – ne zato što je loš ili zato što želi povrijediti druge. Naša percepcija, naša interpretacija iz ljudske perspektive vidi ovaj događaj kao tragičan, umjesto neutralan.
Imajući to na umu, postaje mi lakše gledati na stvari s više mira – ne samo na dokumentarne filmove, nego na mnoge druge situacije. Kašnjenje tramvaja, puknuta guma, kiša na dan vjenčanja. Ako nešto mogu protumačiti kao loše, onda mogu raditi na svojoj perspektivi i početi vidjeti stvari u boljem svjetlu. Mogu pronaći razlog da bilo što vidim barem neutralnim - ako ne možda i dobrim.
Moje biće pripada prirodi.
Puno se bolje osjećam u prirodi, na svježem zraku, uz more ili u planini, nego u gradu. Kreativnost tada cvjeta i ideje dolaze puno lakše. Život bliže prirodi – doslovno i preneseno – također pozitivno utječe na moje zdravlje, od prehrane svježom hranom iz vrta umjesto visokoprerađene hrane, do prirodno pojačane tjelesne aktivnosti zbog potpuno drugačijeg načina života.
Slušaj svoje instinkte.
Životinje se u velikoj mjeri oslanjaju na instinkte. S druge strane, mi ljudi uglavnom smo izgubili vezu sa svojim instinktima. Prvi korak u slušanju naših instinkata jest ponovno naučiti kako ih uopće čuti.
Jači smo nego što mislimo.
Snaga i otpornost koja se može vidjeti u prirodnom svijetu ponekad se nama ljudima čini nedostižnom jer većina nas nije prilagođena životu u ekstremnim uvjetima. Ali, kad sam bila suočena sa stresom i naporom težim nego što sam mislila da bih mogla podnijeti, pronašla sam snagu u sebi za koju nisam ni znala da postoji. Mislim da svatko ima istu snagu i hrabrost, čak i ako je trenutno skrivena negdje unutra, čekajući da bude pronađena.
Zahvalnost.
Nedavne oluje u Hrvatskoj pokazale su nam koliko smo mali u usporedbi sa silom prirode. U jednom trenutku imamo osjećaj kontrole i predvidljivosti, u drugom trenutku možemo vidjeti kako se stvari mijenjaju u roku od nekoliko minuta, točno pred našim očima. Iako smo jači nego što mislimo, život je krhak i prolazan. Ova misao je ono što mi pomaže staviti stvari u perspektivu, pomaže mi da budem hrabrija i zahvalnija.
Nakon svake kiše dolazi sunce, mir dolazi nakon najjačih oluja.
Uvijek mi je bilo zanimljivo gledati kako priroda izgleda mirno nakon oluje. Blage sunčeve zrake, cvrkut ptica, tišina i spokoj, kao da se ništa nije dogodilo. Ista misao može nam dati snagu u životu – čak i ako je sadašnjost teška iz bilo kojeg razloga, dođe trenutak kada blage sunčeve zrake probiju put kroz tmaste oblake, a oluja ostane negdje iza nas.
Stvari koje sam naučila od prirode - i još uvijek učim.
*estivacija – stanje mirovanja tijekom vrućeg i sušnog dijela godine
*sjena – pojam u psihologiji koji označava dijelove sebe koje odbacujemo. Dobra knjiga o tome: Debbie Ford - Zagrli svoju sjenu: prihvatite svoju mračnu stranu i vratite moć, kreativnost i veličanstvenost The dark side of the light chasers, reclaiming your power, creativity, brilliance and dreams.