Svakodnevni život često je brz, dani prolaze hitro, a ponavljajuće obaveze mogu stvoriti umarajući obrazac. S vremenom, putovanja sam krenula gledati kao predivnu priliku za davanje prostora svojim željama, mislima i osjećajima.
Zbog toga su za mene putovanja postala izvor nadahnuća u različitim sferama mog postojanja – donijela su nove motive u crtanju i pisanju, novu energiju za oživljavanje i vježbu nekih pomalo zaboravljenih vještina, nove ideje općenito. To se nadahnuće nije stvorilo niotkuda. Samo sam svojem unutarnjem svijetu podarila dovoljno prostora da konačno može rasti.
Iako volim putovati i putovala bih bilo kamo, povratak samoj sebi najprisutniji je u prirodi. Mjesto na fotografiji jedno je od tih mjesta koja me približe sebi.
Na mjestima poput ovoga, ne mogu dočekati buđenje s prvim znacima zore.
Na mjestima poput ovoga, san se čini poput gubitka dragocjenih sati.
Meke zrake sunca u zoru još se doimaju sneno.
Hladni zrak još ima okus po noći.
Trava hladi moje korake, i osjećam se povlašteno biti jedna od rijetkih budnih ovdje.
Rani doručak je neopisivo ukusan – iako uvijek jedem jednaku hranu za prvi doručak – ali ovdje, moja je pažnja potpuno usmjerena na sve nijanse okusa.
Šetnje su ovdje mirne. Razgovori su iskreni i neusiljeni. Smijeh i priče s najdražima naviru s nesvakidašnjom radošću.
Ali strah i tuga, ako dođu, također se doimaju većima.
Sjeta i sjećanja na neke prošle trenutke, dvojbe i nesigurnosti.
Za mene, putovanje ne donosi samo ugodne misli i osjećaje, ali donosi one istinske.
Putovanja mi pomažu osvijestiti misli koje u svakodnevici zaboravim otkriti samoj sebi.
Zbog toga se ovdje sve čini stvarnijim. Okusi su snažni, voda je nesvakidašnje osvježavajuća, oluje su zastrašujuće, razgovori su duboki, smijeh djetinji.
Napuštanjem svog svakodnevnog života, svjesno napuštam sve brige i sve ono što odvraća moju pažnju kako bih stvorila vrijeme za sve ono u meni što čeka moj znak kako bi moglo potrčati, poskočiti i poletjeti.
Putovanje može ne samo vratiti nas samima sebi, već nam i pružiti nova iskustva. Uči nas kako se ponašati u drugim kulturama, kako skočiti niz vodopad, kako razgovarati s nepoznatim ljudima, kako prići životinjama da pritom ne pobjegnu, kako spavati na otvorenome za vrijeme olujnog nevremena, kako isprobati nešto novo, kako provesti neko vrijeme izvan svoja dobro poznata četiri zida, kako izabrati nepoznato nad poznatim.
Putovanje nas uči i kako spoznati vrijednost vremena. Kod kuće, u svakodnevnom životu, čini nam se da imamo neograničeno mnogo vremena pred sobom, zbog čega se često ne trudimo iskoristiti ga najbolje što možemo.
Naše vrijeme na putovanju gotovo je uvijek vrlo jasno ograničeno, a ta nas činjenica nagna da konačno živimo u sadašnjosti.
Pokušajmo sve nove spoznaje koje nam putovanje donese prenijeti u svoj stari svijet.
Pingback: Tourists - Ritosaurus