Prošle subote, 22. svibnja, obilježen je Međunarodni dan biološke raznolikosti. Ali znamo li što taj pojam označava?
Biološka raznolikost je raznolikost života na Zemlji – no ona ne podrazumijeva samo broj vrsta. Dok nam bogatstvo vrsta daje informaciju o broju različitih vrsta na određenom području, bioraznolikost je mnogo više od toga.
Bioraznolikost uključuje:
- raznolikost unutar jedne vrste – raznolikost gena, genetička varijabilnost
- raznolikost između vrsta – broj različitih vrsta na nekom području (bogatstvo vrsta)
- raznolikost ekosustava – ukupni broj različitih ekosustava na nekom području
Iz ovoga možemo primijetiti da je biološka raznolikost izrazito složen pojam koji uključuje nekoliko razina promatranja; započinje s proučavanjem genetičkog materijala samo jedne vrste, a seže sve do razine ekosustava, koji uključuje stotine ili tisuće različitih vrsta.
Prije nekoliko tjedana posjetila sam jedan od nacionalnih parkova Hrvatske koji je poznat po očuvanim šumama – Nacionalni park Risnjak. Prvo što sam primijetila, tek nekoliko stotina metara nakon ulaska u Park, bile su voluharice (glodavci nalik miševima). Ovo je bio moj prvi susret s voluharicama u divljini, usred bijela dana i na tek nekoliko metara udaljenosti.
„Tek sam ušla u Park i već sam vidjela voluharicu! Što dalje?“
Ali, istini za volju, voluharice su bile jedini sisavci (osim ljudi i pasa) koje sam tog dana susrela – i to mnogo voluharica. Skakale su glasno po suhom lišću, skrivale se u svojim rupama, oprezno pratile moje kretanje, padale s trupaca posloženih uza šumski put – bile su posvuda.
Na prvi pogled, netko bi mogao pomisliti da bogatstvo vrsta na tom području nije veliko – prisutna je tek jedna vrsta sisavaca, ali s velikim brojem jedinki. No Risnjak je područje velike bioraznolikosti i jedna šetnja nije ni približno dovoljna za procjenu bogatstva vrsta na tom lokalitetu.
Procjena bioraznolikosti zahtijeva puno znanja i rada. Neka istraživanja traju godinama, a neka i desetljećima.
Prilikom procjene bioraznolikosti određenog područja, znanstvenici istražuju dva parametra: bogatstvo vrsta – broj različitih vrsta na tom području, i relativnu abundanciju – broj jedinki svake vrste na tom području.
Zašto su baš ovi parametri važni? Zato što nam oni mogu nagovijestiti je li ekosustav u ravnoteži; ekosustav u ravnoteži je bogat vrstama i nijedna vrsta nije zastupljena s izrazito velikim brojem jedinki koje bi narušile ravnotežu. U stabilnom ekosustavu prisutni su primarni proizvođači, razlagači, predatori i plijen u mjeri koja omogućava održavanje stabilne hranidbene mreže.
Međutim, ako jedna vrsta buja i uspijeva, a ostale vrste oskudijevaju, hranidbena mreža gubi stabilnost i ekosustav dolazi u neravnotežu.
Primjerice, ako se vršni predator iz određenog razloga razmnoži i nastani područje u velikom broju, raste i potreba za hranom, što vodi ka smanjenoj abundanciji vrsta koje tom predatoru služe kao plijen.
Biološka raznolikost mnogo je više od živopisnih boja koraljnih grebena i gromoglasnih simfonija tropskih kišnih šuma. Održavanje bioraznolikosti više je od pukog održavanja prirode zanimljivom i nepredvidljivom.
Bioraznolikost znači zdrav ekosustav, zdrave rijeke, zdrave šume. Znači zdrava mora puna ribljih, planktonskih i drugih vrsta, koje zatim podržavaju ptice i sisavce – uključujući i nas.
Bioraznolikost je ravnoteža, koju je danas sve teže održati zbog različitih ljudskih aktivnosti.
Čitave prirodne zajednice ovise jedne o drugima, a mi ovisimo o prirodi i njenoj ravnoteži. Radeći protiv prirode, radimo protiv sebe.
Literatura
Cleland, E. E. (2011): Biodiversity and Ecosystem Stability. Nature Education Knowledge 3(10): 14