Isto ono more koje sam smatrala potpuno poznatim, gdje sam provela sva ljeta djetinjstva; gledajući ga iz druge zemlje, s neke nepoznate obale, okružena tuđim jezicima, shvatila sam da je ono ovdje neko drugo more, a svijet ispod površine drugačiji od onoga na koji sam navikla.
Neke morske vrste koje se na južnom dijelu Jadranskog mora rijetko pojavljuju, u talijanskom sam dijelu mora ugledala u prvim minutama zarona. Neke vrste koje sam vidjela jednom u životu, davno na jugu Hrvatske, ovdje su česta pojava.
Bilo je to kao da sam svoje more upoznala još malo bolje, kao da mi je pokazalo još jedan djelić svoje osobnosti. Bio je to lijep dan.
Castello di Miramare, dvorac Miramare, izgrađen je 1856. godine za austrijskog nadvojvodu Maksimilijana. Dio njegove privatne rezidencije bio je i park Miramare. Dvorac i park danas su dio rezervata biosfere Miramare, smještenog na krajnjem sjeveru Jadranskog mora, u Tršćanskom zaljevu u Italiji.
Rezervate biosfere povezuju tri cilja: očuvanje prirodne i kulturne raznolikosti, održiv razvoj te znanstvena istraživanja, praćenja i edukacije.
Svaki rezervat biosfere, uključujući i Miramare, sastoji se od tri zone: središnje, s najvišim stupnjem zaštite; zone ublažavanja, u kojoj su dopuštene aktivnosti poput edukacije, istraživanja i monitoringa; te prijelazne zone, odnosno područja s najmanjim stupnjem zaštite, koja spaja područje rezervata i okolni prostor.
Rezervat biosfere Miramare odlikuju livade morskih cvjetnica Zostera marina i Cymodocea nodosa te određene endemske vrste Jadrana, poput smeđe alge, jadranskog bračića (Fucus virsoides). Morska svilina (Zostera marina) i morska resa (Cymodocea nodosa) dvije su morske vrste cvjetnica koje predstavljaju važna staništa i skrovišta mnogim drugim vrstama. Smanjenjem površine njihovih livada zbog eutrofikacije, zamućenja i mehaničkog oštećenja zbog, primjerice, sidrenja, more gubi važno područje proizvodnje kisika, poboljšanja kakvoće morske vode i stabiliziranja morskog sedimenta.
Rezervat biosfere Miramare također je dio UNESCO-vog programa „Čovjek i biosfera“, koji ističe važnost postojanja ravnoteže između očuvanja bioraznolikosti i istovremenog razvoja lokalne zajednice.
Iako je na području ovog rezervata plovidba zabranjena, teško ju je nadzirati. Zaštićeno područje blizu je jedne turističke luke, a usto je udaljeno manje od 8 kilometara od velike međunarodne luke u Trstu, stoga je značajno izloženo onečišćenju bukom.
Iako nam možda ne djeluje nimalo zabrinjavajuće, sve veće onečišćenje bukom u obalnim područjima uzrokovano ljudskim aktivnostima negativno utječe na morske vrste. Prema istraživanjima, antropogeno onečišćenje bukom proteklih je desetljeća u stalnom porastu, zajedno s pojačanim naseljavanjem obalnih područja i pojačanim morskim prometom. Međutim, porast buke zabilježen je ne samo na obali, već i na otvorenim morima.
Ali, osim uzrokovanja stresa, zašto bi buka loše utjecala na morske životinje?
Određene vrste riba izrazito su osjetljive na zvuk te se značajno oslanjaju na zvučne signale iz svoje okoline.
U rezervatu biosfere Miramare prisutne su tri takve vrste riba: crnej (Chromis chromis), kavala (Sciaena umbra) i glavoč krvoust (Gobius cruentatus).
Znanstvenici su došli do zaključka da buka u morskom okolišu uzrokuje stres, remeti orijentaciju u prostoru te smanjuje mogućnost otkrivanja predatora ili plijena, čime povećava mortalitet.
Primjerice, istraživanjem upravo na području rezervata biosfere Miramare pokazalo se da buka koju stvaraju brodovi također remeti zvučnu komunikaciju s jedinkama iste vrste, posebno u razdoblju razmnožavanja.
U uvjetima s prirodno proizvedenim zvukovima, mogućnost razaznavanja zvuka prelazi deset metara. Međutim, buka broda maskira zvučne signale riba u okolici te mogućnost razaznavanja zvuka može pasti čak ispod jednog metra.
Zaštićena morska područja poput ovoga nevjerojatno su važna za vrijedne i ugrožene morske zajednice. Međutim, od osnivanja takvih područja bitnije je održavanje određenog standarda u upravljanju područjem i zadržavanju početnog stanja, te posebno osiguravanje činjenice da se posjetitelji i slučajni prolaznici drže propisanih pravila.
Zaštićena područja zaštićena su s razlogom. Trebamo ih čuvati, a negativno djelovanje, poput plovidbe u ovome primjeru, nastojati držati podalje.
Ovo je zanimljiv primjer kako naše ponašanje može djelovati bezazleno, nevažno, ali zapravo mijenja živote oko nas, čak i one koje nikad nismo primijetili.
Ako već imamo toliki utjecaj, zašto naši postupci ne bi druge živote mijenjali na bolje?
Codarin A. , Wysocki L. E., Ladich F., Picciulin M. (2009): Effects of ambient and boat noise on hearing and communication in three fish species living in a marine protected area (Miramare, Italy). Marine Pollution Bulletin 58: 1880–1887
Codarin A., Picciulin M., Sebastianutto L., Calcagno G., Spoto M. , Ferrero E. A. (2012): Nocturnal acoustic activity in the shallow waters of WWF-Miramare Natural Marine Reserve (Trieste, Italy). Advances in Experimental Medicine and Biology 730:161-164
Farina An., Farina Ad., Armelloni E. , Sebastianutto L., Franzosini C., Picciulin M. (2012): First description of the sound pressure and particle velocity components of the ambient noise and boat noise recorded at the WWF- Miramare Natural Marine Reserve (Trieste, Italy). Advances in Experimental Medicine and Biology 730:485-8