Iako ne postoje dvije posve iste osobe na ovome svijetu, skloni smo svrstavanju, raspoređivanju drugih u skupine s obzirom na njihov posao, stil, ukus i brojne druge osobitosti. Pridavanje etiketa drugima na temelju različitih karakteristika često u nama nosi veću težinu od prolazne, površne karakteristike – etiketa u našim očima katkad podsvjesno pogrešno označava srž osobe, njezinu bit. Ipak, čak i ako smo svjesni da nisu svi sportaši jednaki, ni svi umjetnici ni poslovni ljudi, često podlegnemo stvaranju dojma o ljudima na temelju već uobičajenog svrstavanja u skupine.
Kako, primjerice, zamišljaš znanstvenike? Kao pomalo smetene ljude u kutama čiji um uvijek traži odgovore na pitanja, a kad ih konačno pronađe, ne staje, već traži nova pitanja, nove odgovore? Ili možda kao gospodu u odijelima koja žustro razgovaraju znanstvenim žargonom, a iz grafova iščitavaju nebrojene informacije? Kakvu god sliku stekli na prizvuk te riječi, jasno nam je da taj poziv ne određuje čitavu osobu, već samo njezino zanimanje i karakteristike usko povezane s njime.
Mnogima znanost djeluje poput apstraktne djelatnosti, udaljene od čovjekova bavljenja stvarnim problemima. Kome trebaju komplicirani izračuni, skupi uređaji čija su imena tek kratice nerazumljivih riječi, a uloga još nerazumljivija? Znanost u njenoj apstrakciji često, svjesno ili nesvjesno, odvajamo od drugih grana ljudskog djelovanja. Ali, definicija znanosti ne dopušta nam takav pristup. Znanost je ukupnost uopćenih znanja koja uključuje promatranja, pokuse, istraživanja i objašnjavanje činjenica i pojava u pojedinim dijelovima čovjekova poznavanja prirode i društva.
Znanost objašnjava. Znanost se bavi prirodom i društvom. Nije to skup dalekih apstraktnih djelatnosti, već naprotiv, skup djelatnosti koje ne mogu biti životnije no što jesu. Nevidljive sile koje su dio naše svakodnevice ona pretvara u vidljive izračune i brojke, istražuje nevjerojatno precizno ugođene mehanizme prema kojima sav živi svijet funkcionira, kemijske reakcije zbog kojih osjećamo glad, sreću, umor. Naše tijelo, potres, fotosinteza u biljkama, oblaci, lom svjetla, prevrtanje automobila u zavoju, Dopplerov efekt svaki put kada vatrogasci prođu pored nas, duga na nebu. Sve su to zagonetke koje uzimamo zdravo za gotovo, a znanstvenici im nalaze razlog i princip.
Biokemijska i medicinska istraživanja, apstraktna i daleka svim ljudima koji nisu upućeni u ta područja, na kraju završe velikim otkrićima poput penicilina, a istraživanja u fizici rezultiraju, primjerice, saznanjima bitnima za aerodinamiku i izum zrakoplova.
Osim istraživanja i pronalaska odgovora na pitanja, znanstvenici složene procese trebaju znati objasniti na način dovoljno jednostavan da ih ciljana grupa ljudi, bili to studenti, laici ili kolege iz znanstvenih krugova, razumije; a to zahtijeva znanje i vještinu - kao što je Albert Einstein rekao: "If you can't explain it simply, you don't understand it well enough.“
Sir David Attenborough i Neil DeGrasse Tyson znanost su učinili zabavnom i razumljivom laicima, ali i dalje u svakom njihovom govoru i sami znanstvenici mogu naučiti nešto novo. To je vještina. Oni i ljudi slični njima karika su između prirode i društva. Bez te karike društvo ne može razumjeti prirodu, a nerazumijevanje prirode dovodi do narušavanja njezine ravnoteže. I tu je tajna.
U znanju. U razumijevanju. Koliko smo puta postupili na krivi način, pomislili ili pak nekome rekli nešto što sigurno ne bismo, da smo samo znali točne okolnosti, točne razloge ili pozadinu cijele priče?
O kojem god području ljudskog djelovanja govorili, kako bismo postupili ispravno, potrebno nam je razumijevanje. Za razumijevanje mehanizama u prirodi potrebno je pak stjecanje znanja: obrazovanje, koje ne treba biti stečeno isključivo u školi ili na fakultetu da bi bilo valjano i imalo težinu. A to stečeno znanje kao da samo čeka da ga se prenese, proširi, kako bismo mi ljudi u svakodnevnom životu ispravnije djelovali.
Mnogi smatraju da jedan čovjek ima premalu moć da bi unio bilo kakvu promjenu, ali jedan čovjek ima moć da s drugima podijeli ono što zna, ono za što se bori, ono u što vjeruje i zašto vjeruje u to. Svojim djelovanjem trebamo se truditi stvarati okolinu koja zagovara promjene nabolje jer takva okolina na djelovanje potiče i one koji sami ne bi smogli hrabrosti nešto poduzeti.
Ako preneseš svoje znanje, ako svojim pitanjima potakneš ili svojim vještinama podučiš tek jednu osobu, daješ joj priliku da ona te vještine, pitanja i znanje proširi dalje. Tad se više ne radi o samo jednoj osobi – tada raste moć da nešto promijenimo.
„It’s the environment. And if you get the environment right, every single one of us has the capacity to do these remarkable things, and more importantly, others have that capacity too.“ S. Sinek