Kad sam nemirna, more je ono što me može smiriti bez ijedne riječi.
Kad sam umorna, more je ono što me može razbuditi svojom hladnoćom.
Volim more i podmorje, i sve povezano s njime. Ono donosi neponovljiv mir, ono ima beskrajnu snagu.
Neki ljudi unutarnji mir pronađu u šumi, a neki – pa i ja – uz more. Ipak, uz more ne pronalazim samo mir; na obali priroda pokazuje svoje lice tako blizu nas ljudi. Upletena u ljudski svijet, priroda ovdje u isto vrijeme poziva ljude u svoj svijet, divlji i nepredvidiv.
Mi smo dio prirodnog svijeta. To je ponekad lako zaboraviti jer smo vrlo često odvojeni od same prirode.
Ali, kad se vratimo prirodi, ako joj dopustimo da nam pokaže svoje najljepše boje, svoju skrivenu ljepotu, svoje očaravajuće mirise, svoju beskrajnu moć, lakše se prisjetimo.
Zatvoriti oči i slušati,
Hodati sporije,
Disati dublje.
To nam pokazuje koliko je priroda moćna. Svoju snagu može pokazati u strašnoj, zaglušujućoj oluji, ali nas nama samima može vratiti bez i najlakšeg daška vjetra.